Naš alumnista, Damir Prljača, je završio dodiplomski studij iz Vizualne umjetnosti i dizajna vizualnih komunikacija. Kako sam kaže, želio je studij gdje je digitalni način razmišljanja na prvom mjestu. IUS je bio prva i jedina institucija koja je to nudila u to vrijeme. Damir trenutno radi kao umjetnički direktor i dizajnira vizualne kampanje za Amazon, te sarađuje sa partnerima iz Evrope, Brazila, sjeverne Afrike, Bliskog istoka, Indije i Japana.
Njegovu priču pročitajte u nastavku!
Iako je Vizualna umjetnost i dizajn vizualnih komunikacija bio moj prvi izbor, moji roditelji nisu bili spremni finansirati umjetnički studij, pa sam se upisao na arhitekturu. To jednostavno nije bilo za mene (arhitekte, nemojte se ljutiti!), pa sam ubrzo promijenio svoje glavno usmjerenje bez znanja roditelja. Priznao sam tek nakon dvije godine, kada sam počeo raditi i nastupati na televiziji. Bili su iznenađeni, iako ne i šokirani i pružili su mi punu podrušku. Sjećam se da je mama rekla „Pa, upravu si –ništa drugo ne bi mogao raditi osim umjetnosti.“ IUS me pripremio za uspjeh. Moj svakodnevni život tokom studija je bio rad na projektima sa ljudima iz različitih sredina, kultura i često sa drugačijim ili suprotnim mišljenjem i to je moj život i danas.
Da nije tako nejasna riječ, rekao bih da je strast ono što me tjeralo da idem dalje i radim kada su okolnosti bile daleko od idealnih. U stvarnosti, svijet u kojem sam želio živjeti još uvijek nije postojao, tako da sam ga morao sam napraviti. Ne postojimo sami u vakuumu, pa je povezivanje sa ljudima i težnja da se te veze pretvore u prijateljstva ono što te dugoročno tjera naprijed.
Koliko god to zvučalo ludo, nikada nisam imao rezervni plan. Bilo je sve ili ništa! Nisam previše razmišljao o različitim opcijama, pa sam svu svoju energiju usmjerio na ovaj put. Nevjerovatno je koliko mnogo vrata možeš otovoriti onda kada shvatiš da nemaš šta izgubiti. Važna lekcija koju sam naučio od roditelja je da nije sramota tražiti pomoć. Ne tražite od ljudi samo da vam pomognu, nego i da vjeruju u vašu viziju, a ovo zahtijeva zdrav nivo samopouzdanja. Pitanje „Šta ova osoba može uraditi za mene?“ postaje „Šta ja mogu uraditi za ovu osobu“. Ali nemojte praviti transakcije od tih veza. Svi smo ljudi, i najbolje se povezujemo kroz ljudskost.
Kroz naš obavezni obrazovni sistem, indokrinirani smo da vjerujemo da je loše praviti greške i da se samo savršenstvo nagrađuje – a ovoga se teško osloboditi – ali u stvarnosti, neuspjeh je taj koji nam omogućuje da se razvijamo. Istina je, posebno u polju vizualne umjetnosti i dizajna vizualnih komunikacija, da nikada nemamo ispravan odgovor. Istražujemo, pokušavamo, griješimo i samo imamo odgovor koji je manje pogrešan od prethodnog.
Uvijek se trudimo izbjegavati probleme, u prirodi nam je da idemo putem najmanjeg otpora. A zapravo će čak i naš posao iz snova biti posao zbog kojeg se brinemo. To se ne može izbjeći. Pa tako umjesto da budete na beskrajnoj misiji izbjegavanja problema, pokušajte naći probleme koje uživate rješavati. To će vam promijeniti život.
