Kad se digla magla

S Igmana hladan vjetar pun zime u naletu na plato između dvije zgrade. Dvjetri skupine mladića i djevojaka držeći kafe i sokove veselocupkaju na studeni. Duboko uaprilu. Nogometno igralište pod snijegom. Oblaci nisko nad Sarajevskim poljem. U holu be zgrade visoki dečko pruža ruku. Nedim Sladić. Na stolu kafea mu laptop a do njega ajfon. Mlađije od očekivanja. Na zaslonu mape s izohipsama. Zelena preteže a puno je narandžaste, plave, crvene, žute. Centri anticiklone u ljubičastoj negdje nad Grenlandom. Pokazuje stanje neba iznad Evrope u decembru dvije hiljade petnaeste. Magla bila danima nad Sarajevom. U izborniku mijenja datume. Program otvara vrijeme bilo kojeg dana unazad sve do hiljadu osamsto sedamdeset prve. Moći će se sve preciznije i dalje u budućnost vidjeti vrijeme kako se budu razvijali kompjuteri.

Majka mi je govorila da gledam prirodu. Da uživam u tome što je Bog stvorio. Oduvijek me to zanima. Kad je bio onaj veliki snijeg dvije hiljade dvaneste, skroz me povukla meteorologija.

Student sa susjednog stola stidljivo može li i on pogledati te karte.

Naravno. Izvoli.

Drugi dvadesetogodišnjak pita obazrivo ponešto. Nedim strpljivo a detaljno i uvjerljivo upućuje šta je šta. Vrata se svakičas razmiču. Hladan zrak nahrupi. Petšest djevojaka preuzima kafe na pultu punom ulkerovih čokolada. Za drugim stolom jedna objašnjava pokazujući na ekran laptopa a druga prati s tamam tamam evet evet. Sportska sala odvojena staklom desetak metara ispod ukrašena natpisom da je džijudžica upotreba pameti a ne sirove snage. Postavljena odbojkaška mreža na sredini.

Mladić namjesti naočale pa provjeri nešto na ajfonu. Upisao je IUS tražeći najbolju varijantu za učenje informatike i jezika kad već nema meteorologije u Sarajevu. Dosta dobro govori francuski i njemački pored engleskog. Htio je napraviti nešto značajno i za sebe i za druge. Ovdje je na softverskom inžinjeringu sada treća godina. Za koji dan puni dvadeset. Puno je naučio. Hoće još. Za master bi da spoji sofvere i meteorologiju. Stipendija mu pomogla. Na grupi su većina Bosanci ali ima i Turaka i drugih. Nekoliko Egipćana. Poštuje sve ljude i kulture. Nema tu problema.

Lovci na oluje su udruženje entuzijasta iz Capljine, Prijedora, Bugojna, Prijedora, Mostara, Zenice. Njih devetorica. Slikaju oluje na vidiku i nastoje upozoriti. Oko hiljadu ljudi ih prati na Fejsbuku. Otvara na ajfonu fotografiju na kojoj se žuti linija munje na crvenkastom nebu u pozadini. Snimljeno negdje u Hercegovini jesenas.

Veli kako previše betona i zgrada loše utječe na mikroklimu. Nema prirodnog hlađenja. Ni onaj potok na Dobrinji pet, Dobrinja,onako stisnut među zgradama, sabijen u betonsko korito, bez drveća okolo, nema više nikakvu pozitivnu ulogu. Sarajevo sve više naginje mediteranskoj varijanti. Jače su krajnosti. Tako i ovaj snijeg danas.

Mladić u plavoj jakni pruži mu ruku u prolazu pa popričaju kratko o rezultatima s ispita statistike. Ovaj produži na plato pa dalje premadrugoj zgradi u osmanskom stilu.

Kad je bila ona velika magla dvije hiljade petneste u decembru, ja najavio da će se dići za pet dana. Bio na televiziji. Na Fejsu i na kantonalnoj. I stvarno, dvadeset devetog, peti dan od te samouvjerene najave jednog osamnaestogodišnjaka, magla se diže. Od tada me ozbiljno shvataju.

Damir Ovčina

 

 

 

 

 

 

 

 

Top