Nakon diplomiranja na studijskom programu Elektrotehnika i elektronika, Faruk je ostao na IUS-u još jednu godinu gdje je u isto vrijeme radio kao asistent, upisao postdiplomski studij i u saradnji sa IUS-om radio istraživanje iz biomedicinske optike za jednu kanadsku kompaniju. Pošto je otkazan projekat na kojem je radio, a želio je nastaviti karijeru u biomedicinskoj optici, aplicirao je i dobio doktorski studij na Institutu za fotoničke nauke (The Institute of Photonic Sciences (ICFO)) u Barseloni, Španija. Trenutno je na drugoj godini doktorskog studija iz medicinske optike na ICFO-u, čija je specijalizacija korištenje difuznog svjetla za duboko sondiranje u ljudsko tkivo u svrhu praćenja.
Njegovu priču pročitajte u nastavku!
Jednostavno rečeno, obasjavamo svjetlo na ljudsko tkivo, mjerimo ono rezultate, i time možemo reći mnogo o stanju tkiva. Primarni fokus mog rada je povezan sa difuznim optičkim nadzorom u studijama mozga i mišića. Što se tiče onih koji misle da je nauka dosadna, učestvovao sam u jednoj studiji koja je proučavala penjače po stijenama. Sam rad je dinamičan i izuzetno multidisciplinaran, tako da često sarađujemo sa drugim institucijama, istraživačkim centrima i bolnicama. Koliko znam, ja sam prvi Bosanac na ICFO-u i nije strašno kako zvuči. Međutim, bio bih više nego sretan da se ovo promijeni u doglednoj budućnosti.
Što se tiče mog iskustva na IUS-u, nakon završetka matematičkog smjera u sarajevskoj Drugoj Gimanziji, bio sam ubijeđen da ću nastaviti svoj studij na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, zajedno sa 50% mojih drugova iz razreda. U međuvremenu, u proljeće 2014. godine, dobili smo poziv na testiranje za stipendije na IUS-u, te smo iz čiste radoznalosti odlučiti posjetiti Univerzitet. Međutim, nakon jednog dana provedenog na IUS-u, moja persepktiva se blago promijenila. Ono što mi se posebno dopalo je atmosfera kao i personalizirani pristup studentu u poređenju sa mojim prethodnim obrazovanjem (da, to se moglo primijetiti nakon samo jednog dana provedenog na IUS-u). To je bio trenutak kada sam počeo razmišljati o IUS-u kao potencijalnoj destinaciji.
Naredni korak je bio istražiti IUS jer zaista nisam znao mnogo. IUS je tada postojao 10 godina i nije stekao popularnost koju je dobio u narednim godinama. Kada sam vidio šta je IUS postigao tokom 10 godina postojanja, moj izbor se sveo na dvije jednostavne opcije: prva, dokazani univerzitet, poznat po svojoj izvrsnosti, ali sa prilično rigidnim sistemom i dosadnom atmosferom, ili druga, perspektivan univerzitet koji se tek treba dokazati, ali se razvija mnogo brže u slobodnom okruženju. Odlučio sam se za potencijal, razvoj i slobodn i nikada nisam zažalio. Odredio sam sam iznos stipendije koji želim i nakon što sam dobio rezultate, sve je bilo spremno da upišem IUS. Kada pogledam sa ove vremenske udaljenosti, to je sigurno bila ispravna odluka.
S moje tačke gledišta, jedna od stvari koju mladi ljudi u Bosni i Hercegovini najviše zanemaruju je važnost profesionalnog umrežavanja. U tom smislu je IUS doprinio mojim ciljevima na tri načina. Prvo, obrazovanjem koje se u potpunosti izvodi na engleskom jeziku jer mi je dalo mnogo više prilika da proširim svoju mrežu u poređenju sa mojim kolegama na državnim univerzitetima. Drugo, mi, kao studenti, smo se mogli okoristiti konekcijama širom svijeta i vidjeti važnost istih jer smo imali profesore koji su stekli svoje diplome na prestižnim institucijama u Evropi/SAD-u. Treće, IUS je vjerovatno najbolja institucija u zemlji za razmjenu studenata. Sjećam se statistike od prije pet godnina na Danu otvorenih vrata Erasmus+ programa u Sarajevu, gdje je ukupni broj razmjena koje je ostvario IUS bio jednak onome koji je ostvario Univerzitet u Sarajevu! Imajte na umu broj studenata i broj fakulteta na svakom univerzitetu.
Strah od neuspjeha prevaziđete kada razumijete da je uredu ne uspjeti. Zapravio nije uredu, ali je neophodno a ponekad čak i poželjno. Ne učimo iz pitanja na koja tačno odgovorimo. Što je još važnije, ne naučimo postavljati prava pitanja ako ne napravimo dovoljan broj grešaka. Međutim, ključno je ne zadržavati se na neuspjehu predugo nego pažljivo razmisliti kako izvući korist iz njega.
Svi smo se nebrojeno puta osjećali izgubljeno tokom karijere. Nedavno sam upoznao istraživača koji je direktor jednog od sektora u IBM-u. Utisak koji sam stekao tokom njenog govora je da su strahovi koje je osjetila nakon što je doktorirala ili nakon što je iz akademije prešla u industriju, potpuno isti strahovi koje su osjetili moji prijatelji nakon diplomiranja. Pitanja koja se nikada ne prestaju postavljati „I šta sada?“ i „Kako ću ovo uraditi?“ će se ponavljati u različitim situacijama tokom naše karijere.
Mogućnost neuspjeha će vas uvijek pratiti. Onog trenutka kada prihvatimo tu mogućnost, možemo početi raditi na strategijama sprečavanja neuspjeha, prvo kroz utvrđivanje onoga što moramo poboljšati, a onda kroz kanale i resurse kroz koje to možemo ostvariti. Moj savjet trenutnim studentima je da slijede ono što je rekao Seneka: „Sreća je ono što se dešava kada se spremnost susretne sa prilikom“. Iako veoma često ne možemo kontrolisati prilike, ono što možemo kontrolisati je naša spremnost. Moj savjet bi bio da zapišu stvari u kojima bi željeli biti izvrsni, raščlane ih na opipljive, brojive ciljeve i sami sebi obećaju da će na njima uporno raditi. Brojanje i praćenje je ljude zaista odvede daleko.
