Moja ERASMUS+ avantura u Portu

Zovem se Mujo Adžemović, i student sam Međunarodnih odnosa na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. Ovog ljeta sam dobio sjajnu priliku da provedem tri mjeseca u Portu, u Portugalu, na Univerzitetu Fernando Pessoa putem programa Erasmus+, te tako završim istraživanje iz svog odabranog polja interesovanja, a to je humanitari rad. Nikada nisam mogao ni pomisliti da ću živjeti u Portugalu ili bilo gdje u tom dijelu svijeta. Da stvar bude još bolja, cijeli program je bio održan tokom ljeta, pa smo tako, ostale kolege i ja, imali sreću da vidimo Porto u naljepše doba godine.

Tokom jula, prvog mjeseca razmjene, proveli smo dosta vremena slušajući mnoge predavače iz cijelog svijeta. Svi su oni stručnjaci u onome što rade, te nam je to omogućilo da postignemo naš glavni cilj u ovom programu, a to je naučiti više o humanitarnom radu. U toku radnih dana smo bili jako zauzeti, tako da smo vikende koristili za upoznavanje sa kulturom i historijom Porta.

August je bio naš odmor. Porto, koji se nalazi na sjeveru Portugala, u dolini rijeke Duoro, je drugi najveći grad u Portugalu. Tokom prvih dana našeg boravka tu, kada god bih pitao nekoga o veličini i broju stanovnika grada, odgovarali bi mi uvijek isto:“Pa, nije jako velik, možda oko nekih dvije ili tri stotine hiljada stanovnika“. Metroom sam otišao do mjesta zvanog Ribeira, koje je najpoznatiji dio grada, a gdje se možete uspeti da vidite Ponte de Luiz – most visok 80 metara i najveličanstveniji spomenik arhitekture u Portu. Osjećao sam se kao da sam pritisnuo dugme kojim pauziram svoj prijašnji, standardni i obični, život, i uskočio u drugu dimenziju, u kojoj sam ja bio na mostu, pokušavajući da obuhvatim sav život koji se dešavao oko, ispred i iza mene, i ispod mene, u Ribieri.

Porto ima preko dva miliona stanovnika, ali urbani dio, gradski centar, ima tri stotine hiljada. Sve kuće izgledaju kao da pričaju neku romantičnu priču, jer su sve savršeno poredane i obojene u plavu, crvenu, ili žutu boju. Sva arhitektura je poprilično fascinirajuća, očuvana u velikoj mjeri, jer su sve javne zgrade preživjele dug vremenski period, čak i period dikatature.

 
Ljudi u Portu, iako ih često optužuju da su hladni u poređenju sa ljudima sa juga, bili su raspoloženi za razgovor, da daju preporuke i razgovaraju o različitim temama. Pošto su svi strastveni ljubitelji fudbala i “mornari”, nemoguće je pobijediti ih u debati o pecanju, vinu, maslinama, i vječnoj raspravi ko je bolji, Ronaldo ili Messi. Susrećući se sa njima svakodnevno u prodavnicama, kafićima, čak i na ulicama, osjećao sam se kao kod kuće. Za one koje više vole plivanje, plažu ili surfanje, postoji na desetine plaža na obali Atlanskog okeana. Iako je voda prilično hladna i ljeti i zimi, nikada nećete vidjeti praznu plažu, čak ni u rano jutro. Porto je drugi najjeftiniji grad u Evropskoj uniji, što je možda najbolje od svega. Kafa u centru grada i uživanje na lijepom pogledu na rijeku, uz zalazak sunca, koštaće vas samo 60 -70 centi. Vrijeme je stabilno, te je temperatura tokom jula i augusta bila oko 25 stepeni.


U posljednjoj sedmici moje posjete, napisao sam svoj rad i završio istraživanje na temu koja povezuje polje humanitarnog rada i centralnu Bosnu. Svi profesori, zajedno sa mojim kolegama iz grupe, kao i Ured za međunarodnu saradnju sa kojim smo bili u kontaktu, bili su od velike pomoći. Bio sam jako iznenađen njihovim dobrim poznavanjem bosanskih pitanja. Dr. Claudia Ramos bila mi je mentor, i pomogla mi je da poboljšam svoj rad. Bio sam sretan što smo mi, studenti IUS-a, tamo uvidjeli da smo po pitanju akademskog obrazovanja na istom nivou sa kolegama iz Europe.


Htio bih reći još samo nešto o ljudima sa kojima sam se imao priliku upoznati. Osim svojih kolega sa Univerziteta Fernando Pessoa i sa IUS-a, upoznao sam se i sa mnogo studenata iz cijelog svijeta. Jedno im je svima bilo zajedničko, a to je njihova otvorenost u smislu putovanja, obrazovanja, i načina razmišljanja. Na primjer, bio je tu jedan momak koji je napustio posao u konzulatu u Italiji, i došao u Porto samo zato što je tražio grad u kome postoji dobra plaža za surfanje i gdje je blizu univerzitet. Sada studira stomatologiju.

To je promijenilo moj pogled na stvari, i to sam donio sa sobom nazad u Bosnu. Sada, želio bih probati neke nove stvari, možda drugi program razmjene, i vidjeti kako žive ljudi u nekom drugom mjestu te vidjeti kako bih se tu uklopio. Preporučio bih svakome da iskoristi svaku priliku na koju naiđe. Možda je nećete dobiti drugi put.

Top