Kenan Handagić je uspješan alumnista Internacionalnog univerziteta u Sarajevu (IUS) gdje je diplomirao arhitekturu i trenutno radi na brojnim projektima širom svijeta.
Pročitajte njegovu priču u nastavku!
Arhitektura je uvijek bila dio mog života. Budući da je moj otac arhitekta, već od malih nogu sam imao priliku upoznati ljepotu arhitekture. Kod kuće sam uvijek mogao pronaći zanimljive časopise i knjige o arhitekturi. Šarene slike gradova, kuća i dizajna interijera budile su moju maštu. Moj otac je bio moj prvi profesor arhitekture. Izbor arhitekture kao profesionalnog usmjerenja je nekako bio moj logičan izbor.
Arhitektura nije jednostavan a ni lagan studij; zahtijeva predanost, puno vremena i žrtvovanja. Zahtjevi koje su nam postavljaju profesori ponekad su se činili neshvatljivim, čak apstraktnim na prvi pogled, ali zahvaljujući njima, svaki student koji koji želi raditi i učiti na kraju ostvari svoj cilj. Ponos koji arhitekta osjeća nakon uspješno završenog projekta stvara trenutačnu želju da sutra započne novi.
Iskreno, nikada nisam bio student koji voli sjediti i učiti sam u svojoj sobi, nego student koji voli sjediti ispred profesora i razgovarati o dizajnu, slušati njihove ideje, prijedloge ili braniti svoje vlastite. Slušanje njihovih predavanja u mojoj glavi je izazivalo milion pitanja. Profesori su ti koji čine jedan univerzitet. Mogu reći da IUS ima izuzetno kvalitetne profesore od kojih sam mnogo naučio. I zahvalan sam im na tome. Prijatelji iz različitih kultura koje sam stekao tokom studija su jedna od najvećih vrijednosti koje nosim sa IUS-a. Sva ta prijateljstva učinila su da shvatim razlike i cijenim ih.
Počeo sam graditi svoj profesionalni put još dok sam studirao. Prihvatao sam svaku poslovnu priliku koja mi se ukazala. Na početku mi nije bilo važno koliko je posla bilo i da li je bio plaćen ili ne. Samo sam želio raditi i razvijati svoje vještine. Jedan od mojih omiljenih projekata na kojem sam radio za vrijeme studija je "Baklava dućan" u Sarajevu. Od dizajna interijera, dizajna namještaja do proizvodnje nekih elemenata interijera, cijeli projekt bio je veliki izazov. Dobio sam puno komentara, neki su bili od kolega koje cijenim, zbog čega sam bio ponosan i što mi je dalo do znanja da idem u pravom smjeru. Što se tiče dizajna interijera, projekat na koji sam najviše ponosan je dizajn interijera Muzeja olimpijskih igara u Sarajevu. Bio je to sjajan projekt s nekim divnim ljudima i velikim profesionalcima. Rekonstrukcija Olimpijskog muzeja bio je projekat na kojem sam radio 2 godine, projekat koji me puno naučio i usavršio moje znanje. Kao građanin Sarajeva i osoba koja je odrasla blizu zgrade koje se sjećam samo kao srušene, devastirane zgrade iz posljednje agresije na naš grad, bio sam jako ponosan na priliku da dam svoj doprinos ovoj rekonstrukciji.
Moj put od historijskih objekata me je odveo u industriju i proizvodnju. Radio sam na dizajnovima fabrika i naučio kako pristupiti dizajnu i izgradnji takvih objekata. Putovanje se nastavilo prema ugostiteljskoj industriji. Rad na projektima hotela poput Ritz Carlton u Crnoj Gori, Swissotel u Crnoj Gori, Four Season Hotel u Bangkoku i saradnja s dizajnerima iz cijelog svijeta je bio trenutak kada sam zaista cijenio svoj studij i upoznavanja različitih kultura. Zbog toga su mi svi procesi bili nevjerovatno jednostavni.
Hoteli zahtijevaju nevjerovatnu organizaciju i tu sam se prvi put susreo sa menadžmentom dizajna i upravljanjem projektima. Novo poglavlje u arhitekturi. Zaljubio sam se u tu vještinu organizacije, predviđanje problema prije nego što se dogode. Rad na velikim projektima u kojima učestvuje stotine inženjera, pri čemu je svaki od njih mali točak bez kojeg projekat ne može napredovati, je zaista jedno sjajno iskustvo. Imao sam priliku učiti od najboljih u poslu. Daljnji put odveo me u maloprodajnu djelatnost. Novo poglavlje, novi izazovi. Lidl, jedan od najvećih lanaca supermarketa na svijetu, pružio mi je priliku da dizajniram njihove prodavnice u Bosni.
Fascinantno je koliko je široka arhitektura i kako ulazi u svaki segment života. Stan, kuća, industrijski pogon, najluksuzniji hotel, bolnica, supermarket, pa čak i organizacija cijelog grada, svi imaju nešto zajedničko, a to je čovjek. Olakšajte mu kretanje, rad i funkcioniranje, na kraju krajeva, olakšajte njegov život. I za to mu treba arhitekta, i svaki arhitekta bi trebao biti ponosan na tu činjenicu. Ono što najviše volim je to što se moj poziv podudara s mojim omiljenim hobijem, a to je putovanje. Jedno ne može bez drugog. Koristim svaku priliku za putovanje; posebno uživam putovati u svom kamperu, što je još jedan segment gdje sam primijenio svoje znanje iz arhitekture. Organizacija života na 4 kvadratna metra zvuči nevjerojatno.
